Ne čekaj.

Ego igra br. 38 475 304 3409: ČEKANJE. Kada te potjera ići na wc, ne samo da ne sumnjaš u taj znak svog tijela, već se brže bolje upogoniš, razriješiš svaku društvenu okupaciju, sve trenutne brige ostaviš po strani i gle čuda – djeluješ po vlastitoj usklađenosti i nagonu. Za dozu smijeha, kaže se: Olakšaš… Continue Reading


Ne reži granu na kojoj sjediš.

Majko Zemljo, OPROSTI. Ponestaje nam osnovne kulture i koje zrno mudrosti. Jako rijetko zasukavamo rukave, Al´zato vješto valjamo zgodne slogane. Poput ovog. Šteta što su nam neke grane pod guzicom već potrgane. Iako, nisi ti grana! Ti si cijeli život, samo si sad sama,   zapostavljana, zlostavljana, okaljana. zaprljana.   U smeću svijeta – zatrpana.… Continue Reading


Sreća se vježba

Q: Kako se vježba sreća? A: Treniranjem nedostatka krivnje. Budući da sam te s ovime ´prepala´ na prvu, pokušaj na trenutak zamisliti život bez krivnje. Pokušaj na trenutak zakročiti u mentalni prostor gdje uzrok nema posljedicu. (Jel´ se buni ego?? :D) Dobro si pročitao: uzrok nema posljedicu. Koliko god ti ovo bilo besmisleno i protivno onome… Continue Reading


Žena ženi – sestra.

Mama, zašto sam morala baš biti žensko? Zašto nisam mogla biti muško? – S tugom u očima ispitivala sam svoju mamu o ovoj epskoj nepravdi još kao desetogodišnjakinja. Bio je to onaj period u školi kada curice među sobom pričaju o… ššššš… Prvim mjesečnicama, ulošcima, dečkima, pa čak i krvavim, bolnim porodima. Sve iz malog… Continue Reading


Lajk.

´Koliko smo toga mi prošli skupa´ – zamišljeno gledam u svoje golo tijelo u ogledalu. Ne znam da sam ikada s toliko ljubavi gledala u svoj odraz. Kontemplacijski trenutak zaključujem s jasnim, neopterećenim i iskrenim: LAJK. Lajk na svaki ožiljak, svaku posjekotinu, svaku ozljedu i tetovažu koja te, prelijepo moje Tijelo, krasi. Lajk na svaku… Continue Reading


Ples nisu koraci.

´Ne može biti ovako lako! Ne, ne možeš tako lako pisati svaki dan.´ – moj unutarnji Kritičar me je u sekundi paralizirao. Poslušala sam ga – djelomično. Pisala sam, ali nisam objavljivala. I to ne nužno poradi Njega, već zbog poštovanja prema pauzi.   Prisjetila sam se na tren da je moja Namjera vrlo jednostavna… Continue Reading


Hodaj dalje sa mnom.

Sjećaš li se one igre kojom smo kao mali upotpunjavali dosadan put iz škole? Sad kad se sjetim, to nije niti bila igra. Nije imala čak ni naziv. To je bilo hodanje. Ustvari, način hodanja. Zig – zag. Moja desna noga ispred tvoje lijeve, pa tvoja lijeva ispred moje desne. Usklađeno. Korak po korak. 🙂 … Continue Reading


Zrakoplovidba

Savršeno jutro. Zagrljeni jastuk mekan poput sovina paperja na glavi. Jutarnji zvuk ispunjava prostor onom mlinom Prirode koja se budi. ´Bit će ovo izvrstan dan! ´, pomišljam dok podižem roletne kao da slažem puzzle: Hoće li i ovaj djelić otkrivenoga dana odgovarati igri koja je upravo započela? Namotaj po namotaj, zahvaljujem na pruženoj ljepoti. Nakon… Continue Reading


Tele->Vizija

Dio sam jednog od onih domaćinstava (koja riječ – domaćinstvo. Više priliči statistici popisa stanovništva, nego li blogu hahaha) koja nemaju TV. Dobro, imamo tu crnu led ploču, ali nije funkcionalna u klasičnom smislu. Tijekom preseljenja ostala je bez ispravne antene (ups), a kako nitko nije niti primijetio da u stanu nema televizije, nismo se… Continue Reading


Uspavanka

Probirem misli. Koji mi je vrag? Jednu po jednu, pa unatrag. I nije mi proces drag, Al´ kako mislima izbrisati trag?   Probirem emocije, koji mi je k´´´c? Nije da sam neki mudrac, Al´ emocija je tek stihotvorac, A s njom sam sada samo borac.   Probirem svoja djela. WTF? Koji mi je? Glumim kao… Continue Reading