Ljudi smo (ili psi?), dogovorit ćemo se!

Jučer sam napisala vrlo iskren i ranjiv post. Uvijek sam se pitala, kako ljudi imaju snage tako što napraviti. Nakon što sam ga objavila, isključila sam mobitel i dozvolila sebi biti u toj dreniranoj praznini. Jer da, nakon što prođeš kroz more emocija odjednom, osjećat ćeš se kao da te to more izbacilo. Hoće to nekad autorefleksija napraviti. Usput – to je sasvim ok. Prirodno je da nakon dugih preživljavačkih, životnih faza zastaneš i baciš pogled iza ramena – u tom trenu, u trenucima ne-djelovanja, trenucima mirnoće, izvirat će silne emocije za koje prije nisi imao vremena, energije, svjesnosti ili alata za hendlati. I tu će biti svega. Usput, uživala sam u tim svim osjećajima. Uživala sam i u svim osjećajima ispraznosti nakon izbacivanja svega iz mene. Drago mi je da sam to uspjela napraviti na konstruktivan način i ostaviti si podsjetnik za neka buduća vremena. Sad dolazi pravo pitanje: Kako to da sam sjela i umjesto još većeg ubijanja u mozak, natipkala i profiltrirala destruktivno stanje u konstruktivan post? Riječ je o DOGOVORU.

Jesi li ikada gledala serijal Šaptač pasa sa Cesarom Millanom? Krenut ću od pretpostavke da jesi :D. Fascinira me taj asertivni čovjek u tolikoj mjeri da sam počela ljude gledati poput pasa. Točnije sebe, počela sam sebe gledati kao na nekog malog, gladnog čukicu. 🙂 Što ja, žena- čukica, da ne napišem žena-kuja :D, želim? Ono što je psu hrana, čovjeku je recimo uspjeh, zdravlje, novac, veze… I sad ja, žena-čukica, silno, silno, uzbuđeno, preuzbuđeno (ne asertivno!) želim tu hranu, to nešto, od Gazde. Gazda kaže: Sjedi, pa ćeš dobiti hranu. Malo se primiriš, hrana krene stizati iz Gazdine ruke. Ti opet skočiš i siiiilno uzbuđeno, preuzbuđeno kreneš na tu hranu. Gazda opet, smireno, pun ljubavi kaže: Sjedi, pa ćeš dobiti hranu. Opet se malo primiriš, spustiš to uzbuđenje, Gazda opet velikodušno ide nagraditi te hranom, kad te opet obuzme to siiiilno uzbuđenje, preuzbuđenje. Gazda opet, smireno, kao i svaki put, govori: Sjedi, pa ćeš dobiti hranu. U trenutku prepuštanja, odustajanja od tog silnog uzbuđenja, potpune smirenosti, predaje – Gazda velikodušno stavlja hranu pred njuškicu. Izvoli. Papaj.

Neću ulaziti u to što je to što silno želiš, niti u to kako ne mijenjaš u životu situacije, već ti rasteš do granice kada ti vanjske situacije nisu bitne, potom su ti dana rješenja samo tako. Dotaknit ću se, umjesto ovih premisa, DOGOVORA. I to dogovora ni manje ni više već s Gazdom samim.

Što je tvoje ´sjedi´?

Što trebaš naučiti, napraviti, čemu se trebaš usmjeriti u trenutku kada Gazda kaže: Sjedi? Nabroji si to. Primjerice: Ponekad SJEDI znači meditiraj. Ili piši. Prošeći. Za nekog je to nazovi prijatelja. Oprosti. Snimi. Vjeruj. (…)

Kada ti dođu situacije u životu u kojima se pitaš: A ŠTO SAD DA RADIM?? Eto ti tvojih odgovora. I samo postupi po njima. Dobit ćeš hranu brzinom svjetlosti.

Tako sam se ja, u trenutku prolaženja kroz emocije, zapitala: Što sad da radim? I bum – jer sam si osvijestila dogovor s Gazdom, automatski sam uzela laptop i počela tipkati. Automatski! Dakle, sjela sam. To je sve što sam napravila. Sjela sam. Sjela sam do te mjere da mi nije bilo bitno što će tko reći ni hoće li biti popularan post, ni da li će netko razumjeti i ostale umne kerefeke. Sjela sam i znaš što? Sad mi nagrada, koja god da je – ne treba. Nagrada je to što sam sjela. Ne jela :D.

Eto, tako te život uravnoteži, kroz more ljubavi, discipline i poravnanja. I tako vrlo brzo postaneš jedan smiren, uravnotežen čuko. Ovaj, čovjek! Htjela sam natipkati čovjek! 😀

Koji su tvoji dogovori s Gazdom? Pitaj svoje Srce, zadubi se malo nad tim, potom si ih napiši i istakni. U teškim trenucima preobrazbe, potaknut će te da lakše zakročiš u svoje srce i napraviš akciju u smjeru u kojem to ima smisla. (Opet ja i odgovorno korištenje motivacije!)

A ako zamisliš sve svoje izazove kao treniranje, (treniranje predaje, treniranje vjere, treniranje smirenosti, treniranje kreativnosti, treniranje tvog ´sjedenja´…) stavit ćeš se ustvari u ravnopravan odnos s Gazdom, ne potlačeni. A to ćeš razumjeti tek kad sjedneš…

Tvoja, smirena,

Bety ❤

Komentiraj

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

w

Spajanje na %s